Tika Stanić danas puni 66 godina i ulazi u Skupštinu: Ovaj datum mu je promenio život više puta, a evo šta sve krije njegova biografija
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Tihomir Stanić danas puni 66 godina i čeka potvrdu mandata u Skupštini Srbije, pošto je izabran sa liste 'Studentska lista - Studenti pobeđuju'.
- Njegov život od početka prati 17. novembar: rođen je u školi, a taj datum je kasnije vezivao i za odlazak iz Ateljea 212, premijeru monodrame i odlazak u penziju.
Glumac Tihomir Tika Stanić, jedan od najprepoznatljivijih umetnika domaće pozorišne i filmske scene, danas proslavlja 66. rođendan, a upravo na taj datum započinje i novo poglavlje u njegovom životu. Posle više od četiri decenije provedene pred kamerama i na pozorišnim daskama, Stanić bi trebalo da postane narodni poslanik, budući da je za 17. novembar zakazana konstitutivna sednica Narodne skupštine Srbije, na kojoj će biti potvrđeni mandati novog saziva parlamenta.
Glumac se na parlamentarnim izborima našao na osmom mestu liste „Studentska lista - Studenti pobeđuju“, a Republička izborna komisija mu je 6. novembra dodelila mandat. Tako će čovek koji je tokom karijere tumačio kraljeve, pisce, policijske inspektore i brojne druge junake prvi put dobiti priliku da se okuša u ulozi narodnog predstavnika.
Iako je njegov ulazak u politiku sam po sebi privukao pažnju, zanimljivo je da je upravo 17. novembar datum koji se tokom Stanićevog života više puta pokazao kao prekretnica. Od rođenja na krajnje neobičnom mestu, preko prvih glumačkih koraka i velikih karijernih odluka, do odlaska u penziju, njegov životni put obeležili su događaji koji bi lako mogli da posluže kao scenario za film.
Rođen je u školi, a detinjstvo proveo među knjigama
Tihomir Stanić rođen je 17. novembra 1960. godine u selu Šeškovci, nadomak Laktaša, u Bosni i Hercegovini. Za razliku od većine ljudi, na svet nije došao u bolnici niti u porodičnoj kući, već u školi u kojoj je njegov otac Nedeljko radio kao učitelj, a kasnije i direktor.
Pogledajte u galeriji kako izgleda njegova rodna kuća:
Porodica je živela u stanu koji se nalazio u školskoj zgradi,pa je mali Tihomir od najranijeg detinjstva bio okružen učionicama, knjigama i đacima. Školu je zavoleo toliko da je, kako je kasnije pričao, već sa pet godina počeo da pohađa nastavu.
- Rođen sam u školi, jer je otac bio učitelj. Sa pet godina sišao sam sa sprata gde je bio naš stan u učionicu i seo u klupu - prisetio se glumac svojevremeno.
Međutim, bezbrižno detinjstvo ubrzo su zamenile porodične selidbe. Stanićevi su živeli u nekoliko mesta u Potkozarju, a Tihomir je kasnije gimnaziju završio u Banjaluci.
Još kao dečak pokazivao je ogromnu ljubav prema književnosti. Školska biblioteka nalazila se neposredno uz porodični stan, pa je mogao da čita gotovo kad god poželi. Među piscima koji su ostavili najveći trag na njegovo odrastanje posebno mesto zauzimali su Ivo Andrić i Miloš Crnjanski.
Mnogo godina kasnije Stanić će upravo Andrića tumačiti u nekoliko televizijskih i filmskih ostvarenja, a naročito zapaženu ulogu ostvariti u seriji „Nobelovac“.
Na glumu otišao zbog devojke, a primljen je uprkos govornoj mani
Da postane glumac, Stanića su naveli ljubav prema umetnosti, ali i jedna mladalačka zaljubljenost. Kako je sam govorio, u Novi Sad je otišao i zato što je devojka koja mu se dopadala odlučila da upravo tamo studira agroekonomiju.
Postojao je, međutim, još jedan razlog za takav izbor. Tokom putovanja vozom za Trst upoznao je čoveka koji mu je savetovao da se za glumačku akademiju prijavi u Novom Sadu, gde je konkurencija bila manja.
Na prijemnom ispitu suočio se sa ozbiljnom preprekom. Imao je izraženu tremu i govornu manu zbog koje nije uspevao pravilno da izgovori slovo „r“. Ipak, reditelj i profesor Dejan Mijač prepoznao je njegov potencijal i odlučio da ga primi u svoju klasu, uprkos protivljenju drugih članova komisije.
Stanić je kasnije otkrio da je Mijača, mnogo godina posle prijemnog ispita, pitao zbog čega je baš njemu pružio priliku. Profesor mu je odgovorio da je u njemu video ogromnu želju da postane glumac.
Akademiju umetnosti u Novom Sadu završio je 1983. godine, ali je profesionalni put započeo još tokom studija. Na scenu Srpskog narodnog pozorišta prvi put je stao 27. marta 1981. godine, kao statista na svečanom otvaranju nove pozorišne zgrade.
Bio je to početak karijere tokom koje će odigrati više od stotinu pozorišnih uloga i ostvariti brojne zapažene nastupe na filmu i televiziji.
Od kralja Aleksandra Obrenovića do Ive Andrića
Stanićeva glumačka biografija obuhvata neke od najznačajnijih pozorišnih predstava i televizijskih projekata poslednjih decenija. Stalni član Ateljea 212 postao je 1987. godine, a tokom karijere igrao je u predstavama „Kralj Lir“, „Čekajući Godoa“, „Faust“, „Don Žuan“, „Rodoljupci“, „Tri sestre“ i mnogim drugim.
Pogledajte u galeriji kadrove iz serije "Kraj dinastije Obrenović":
Šira televizijska publika posebno ga je zapamtila po ulozi kralja Aleksandra Obrenovića u seriji „Kraj dinastije Obrenović“, dok je kasnijim generacijama postao poznat i kao inspektor Predrag Marjanović iz kriminalističke serije „Ubice mog oca“.
Zapažene uloge ostvario je i u serijama „Vuk Karadžić“, „Državni službenik“, „Branilac“, „Radio Mileva“ i „Kamiondžije d.o.o.“, kao i u filmovima „Turneja“, „Neprijatelj“, „Ničije dete“, „Falsifikator“ i „Delirijum tremens“.
Posebno mesto u njegovom stvaralaštvu zauzima Ivo Andrić, kojeg je igrao više puta. Dugogodišnje interesovanje za život i delo našeg nobelovca krunisao je serijom „Nobelovac“, u kojoj je, pored glavne uloge, učestvovao i kao reditelj i koproducent.
Stanić je ostvario oko 130 pozorišnih uloga, pojavio se u približno 140 filmskih i televizijskih projekata i osvojio više od 40 nagrada i priznanja.
Rođendan na koji je dao otkaz u pozorištu
Posebno zanimljivo mesto u Stanićevoj biografiji pripada 17. novembru, datumu koji očigledno ima mnogo veće značenje od obične rođendanske proslave.
Upravo na svoj 35. rođendan, 1995. godine, odlučio je da napusti stalni angažman u Ateljeu 212. Godinu dana kasnije, ponovo 17. novembra, premijerno je izveo monodramu „Detinjarije“ u Bitef teatru, verujući da će mu ta predstava omogućiti da samostalno zarađuje.
Početak, međutim, nije bio obećavajući. Kako je kasnije ispričao, prva repriza privukla je svega dvoje gledalaca, na drugoj su prodate četiri ulaznice, dok za narednih jedanaest izvođenja nije prodata nijedna.
Uprkos tome, Stanić nije odustao. Nastavio je da igra predstavu, koja je vremenom postala jedan od njegovih najdugovečnijih umetničkih projekata.
I odlazak u penziju vezao je za 17. novembar. U intervjuu 2025. godine govorio je o tome da glumac, bez obzira na formalni penzionerski status, zapravo ne prestaje da radi sve dok ima snage i želje da izlazi pred publiku.
- Meni su se generalno u životu, najlepše stvari dešavale na sceni - rekao je tada.
O politici je javno govorio i pre poslaničke kandidature
Premda je najveći deo života posvetio umetnosti, Stanić nije izbegavao razgovore o društvenim i političkim prilikama.
U intervjuu za NIN 2024. godine otvoreno je govorio o svom odnosu prema političkoj sceni, ističući da umetnici imaju pravo, ali i određenu odgovornost da se izjasne o problemima koji pogađaju društvo.
Dve godine kasnije prihvatio je kandidaturu na studentskoj izbornoj listi, a u oktobru 2026. godine objasnio je i kako je došlo do njegovog neposrednog političkog angažovanja.
- Nisam imao nameru da se bavim politikom, osim kao građanin, osim da podržim, osim što sam uvek radio i uvek imao neku društvenu svest. Ovaj put sam ja izabran - rekao je Stanić u intervjuu za portal Buka.
Tom prilikom istakao je da mu je posebno značilo što su ga za kandidaturu predložili studenti sa različitih fakulteta, navodeći da takvo poverenje smatra jednim od najvećih priznanja u životu.
Video: Tihomir Stanić o seriji "Nobelovac"